Zadar During the Whirlwind of the Demise of the Habsburg Monarchy (1917-1918)

During 1918, political life in Zadar intensified. The development of the Declaration movement was underway. The collapse of the Austro-Hungarian Monarchy led to the renewal of national conflicts in the city. With the arrival of Italian army and

  243 UDK: 94(497.5 Zadar)“1917/1918”:32 32(497.5 Zadar)“1917/1918” Izvorni znanstveni članak Primljeno: 22. 12. 2005. Prihvaćeno: 24. 2. 2006. Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. – 1918.) ANTE BRALIĆ Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar, Republika HrvatskaTijekom 1918. intenzivira se politički život u Zadru. Dolazi do razvoja Deklaracijskog pokreta. Slom Austro-Ugarske Monarhije ponovno je otvo-rio međunacionalne borbe u gradu. Ulaskom talijanske okupacijske vojske u Zadar, 4. studenog 1918. godine, talijanska strana postupno preuzima kon-trolu što je završeno 5. prosinca zauzimanjem Namjesništva.Ključne riječi: Zadar, propast Austro-Ugarske Monarhije, Deklaracijski pokret, talijansko-hrvatski sukobi Zadarski publicist i historičar Oscar Randi nakon rata pokušao je obja-sniti uzroke propasti Monarhije. Kao bitan segment propasti promatrao je pad borbenog morala i vjere stanovništva u snagu Monarhije. Prema nje-govu mišljenju, na početku rata gotovo nitko nije sumnjao u snagu i pobje-du Monarhije. Prvi znakovi sumnje javili su se krajem 1914. kada Austro-Ugarska nije mogla poraziti Srbiju i nakon poraza u Galiciji od ruskih snaga. Uz nepremostive međunacionale probleme Monarhije, “dvije vanj-ske injekcije etera” potaknule su narode Monarhije na ratovanje. To su bili napadi Italije i Rumunjske. Prva je angažirala u borbi Pangermane, Hrvate i Slovence dok je druga motivirala Mađare. Međutim, rekvizicije, mobiliza-cije, inflacija i ratni zajmovi, kao oblik poreza, rušili su borbeni moral. Smrt Franje Josipa prošla je bez emocija, a panegerike u njegovu čast nitko nije čitao. Još početkom 1918. godine nitko nije predviđao kraj rata i tek će ljeto i porazi Centralnih sila donijeti općeprihvaćenu činjenicu o skorom slomu Monarhije. 1   1  Oscar RANDI, “Cause interne del crollo dell’ Austria”, Rivista dalmatica , VI, Zadar 1922.-23., 3. -14. O raspadu Monarhije vidi: Ferdo ČULINOVIĆ  , 1918. na Jadranu , Zagreb 1951.; Dragovan ŠEPIĆ,  Sudbinske dileme stvaranja Jugoslavije : Italija, saveznici i jugoslavensko  pitanje 1914.-1918 ., Pula-Rijeka 1989. God. 38., br. 1., 1.-372. Zagreb, 2006.  244244 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) Problemi u opskbi najjače su potkopavali borbeni moral stanovništva. Prema Randiju od kraja 1915. godine na tržištu je nedostajalo kave, zači-na, petroleja. Vojsci je nedostajalo masnoća, benzina i brašna. Tijekom 1917.  vojnici počinju slati kući hranu da pomognu svojim obiteljima kao i ukrade-ne stvari iz zauzetih zemalja. Krajem 1917. vojnik na bojišnici dobiva uglav-nom konjsko meso, ječam umjesto tjestenine i kavu od cikorije zaslađen s malo umjetnog sladila. Ulja i papra gotovo da i nije bilo u prehrani. Obitelj  je mogla priuštiti meso samo jedanput tjedno, slab kruh i razne surogate hrane opasne za zdravlje. Tijekom 1918. godine inflacija je tolika da selja-ci ne žele primati papirnati novac nego traže trampu (naturalna razmjena). Austrijski monetarni agregat raste do 35 milijardi i 589 milijuna kruna, a u rujnu 1918. u optjecaju je bilo 25 milijardi kruna koje su bile pokrivene sa samo 270 milijuna kruna u srebru ili zlatu. 2  Početak 1918, godine donio je vidljive znakove propadanja austrougarsko-ga državnog stroja. Problemi nastali u opskrbi doživljavaju vrhunac, što je potkopavalo moral stanovništva. S druge stane, politika novog vladara Karla I. (IV.), koja je išla za smanjivanjem državne represije, omogućila je potla-čenom građanstvu da slobodnije izražava svoja stajališta. Kada tome doda-mo politiku Sovjeta nakon Oktobarske revolucije 1917. i njihove prijedloge o pravednom i trenutnom miru bez aneksija i odšteta, kao i Wilsonove teze o autonomiji austrougarskih naroda, dobivamo preduvjete otpora funkcio-niranju dotadašnjeg austrougarskog državnog stroja.Dašak novih odnosa i promjena došao je i do Zadra. Nakon godinu i po dana političke apstinencije, tj. raspuštanja protalijanske zadarske općine 30. svibnja 1916. godine, u zadarsku politiku aktivno se uključuje bivši grado-načelnik Luigi Ziliotto. 3  Iskoristio je priliku da se pod izgovorom obnove uprave društva koje se brinulo o “Kasinu” aktivira u političkom životu. U siječnju 1918. počeo je konzultacije s vođama Talijanske stranke u Zadru – 2  O. RANDI, n. dj., 11.; “Sasavanje novca”, Narodni list  , (dalje NL ), br. 45, 12. 9. 1918. 3  Luigi Ziliotto (Zadar, 1862. – Zadar, 5. veljače 1922.). Osnovnu školu i gimnaziju završio u Splitu, a pravni fakultet u Grazu. Poslije školovanja vraća se u Zadar te se bavi odvjetništvom. U politiku aktivno ulazi 1892. kada je izabran za vijećnika zadarske općine, a na toj dužnosti ostaje do smrti. Dvije godine kasnije postat će općinski prisjednik, a 21. prosinca izabran je za zadarskoga gradonačelnika. U Dalmatinski sabor izabran je prvi put 1895., pa ponovno 1901. kao i 1908. godine. Poslije Rapalskog ugovora imenovan je senatorom Kraljevine Italije 16. stu-denog 1920. godine. Politički vrhunac doživljava 1912. kada je došao na čelo Talijanske stran-ke u Dalmaciji. Zaslužan je za proširenje zadarskog vodovoda, uređenje kanalizacije i grad-nje ceste Poluotok – Jazine (Valle di Ghisi). Također, važnu ulogu je imao u formiranju uče-ničkog konvikta Nikola Tommaseo 1897., Bolnice sv. Mateja 1910. i Pučke kuhinje 1911. Kao  veliki pobornik očuvanja talijanskog jezika i školstva na talijanskom jeziku odredio je godiš-nju dotaciju “Legi Nazionale” za talijansku mušku osnovnu školu u Zadru kao i mjesečnu pot-poru knjižnici “Biblioteche popolari” 1906. godine. U zadarskoj Znanstvenoj knjižnici sačuvana su mu djela: Concitadini! Zara, 5. marzo 1907  . Discorsi e messaggio  i Un voto per il riforma delle  finanze locali , Zadar 1911. Na žalost, nisu sačuvana Lettera confidenziale  iako postoji signatu-ra za to pismo u Znanstvenoj knjižnici. Za širi osvrt o Ziliottu vidi: Natale KREKICH, “L’ opera amministrativa e politica di Luigi Ziliotto”, Rivista Dalmatica , s. 1 – 2, Zadar 1932, 1-66; te od istog autora “L’ opera culturale e scolastica di Luigi Ziliotto”, Rivista Dalmatica , Zadar 1937.  245245 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) sve pod egidom obnove uprave. Nova uprava je formirana 1. veljače 1918., a na čelu je bio sam Luigi Ziliotto. U salonu “Kasina” nakon toga počinju se okupljati pristaše Talijanske stranke, a na sjednice uprave pozivaju se razni ljudi koji često i nisu bili članovi društva “Kasino”. Početkom rujna 1918. u Zadar dolazi, na nekoliko dana, tršćanski zastupnik u Carevinskom vijeću dr. Bugatto “da posjeti svojtu i prijatelje”. Na žalost, nemamo nikakvih infor-macija niti iz novinstva, memoaristike ili arhivske građe o čemu je i s kim je zastupnik Bugatto razgovarao u Zadru. Najvjerojatnija pretpostavka je da se susreo s vođama Talijanske stranke u Zadru, ali kako je ovaj podatak objavio Narodni list  , vjerojatno je da se susreo i s Biankinijem. 4  Od početka listopa-da sastanci u “Kasinu” su svakodnevni, prave se planovi djelovanja u slučaju sve očitije propasti Monarhije. 5  Krajem listopada, tj. 27. i 28. drže se cjelod-nevni sastanci o stanju u gradu. 4  “Lične viesti”, NL , br. 45, 12. 9. 1918. Juraj Biankini rođen je u Starom Gradu na Hvaru 30. kolovoza 1847. i potječe iz pomorske obitelji. Osnovnu školu završio je u Starom Gradu, gimnaziju u Splitu, a bogosloviju u Zadru. Služio je kao kapelan u rodnom mjestu da bi 1871. na poziv Mihovila Pavlinovića otišao u Zadar na mjesto urednika Narodnog lista  i tu ostaje do talijanske okupacije. Pod njegovim uredništvom Narodni list   postaje najutjecajniji politički list u Dalmaciji, a tome pridonosi činjenica što je u razdobljima od 1871. do 1892. i od 1905. do 1918. glasilo najjače dalmatinske stranke, tj. Narodne i kasnije Hrvatske stranke. Nakon talijanske okupacije Zadra u studenome 1918. nalazi se u kućnom pritvoru, a kasnije  je interniran u Bakru. U Kraljevini SHS postaje potpredsjednik vlade Ljube Davidovića, član  je Jugoslavenske demokratske stranke, a poslije njezine diobe postaje članom Samostalne demokratske stranke. Juraj Biankini imao je važnu ulogu u organizaciji “Jadranska straža” i bio je njezin prvi predsjednik od 1923. do 1928. Organizacija je imala za cilj borbu protiv talijanskih pretenzija za hrvatskom obalom. Biankini je umro u Splitu 27. ožujka 1928. god-ine. U svom političkom i ideološkom razvoju Biankini je prošao nekoliko faza. Prva faza je narodnjačka (1871. – 1892.) u kojoj Biankini ima zapaženu ulogu, osobito u borbi za hrvatski  jezik. Druga faza je pravaška (1892. – 1905.) koja započinje osnivanjem Hrvatskog kluba u Dalmatinskom saboru kada je nezadovoljan oportunizmom Narodne stranke izašao iz nje, a kasnije se pridružio pravašima. Treća faza je politika “novog kursa” kojoj se Biankini približava već 1903. a formalno pristupa prilikom ujedinjenja Narodne hrvatske stranke i Stranke prava (dio Stranke prava okupljen oko Ante Trumbića, tzv. liberalno pravaštvo ili splitski pravaški krug) u jednu Hrvatsku stranku. Od Balkanskih ratova možemo pratiti nastanak četvrte jugoslavensko-integralističke faze u kojoj se Biankini zalaže za unitarno narodno jedinstvo južnih Slavena, promičući ideju o hrvatsko-srpskom jedinstvu. Nakon razočarenja jugoslavenskom državom nastupa peta faza u Biankinijevu političkom životu koju karakteriziraju razmišljanja o Kraljevini SHS kao višenacionalnoj državi, složena sas-tava. Biankini, osim po novinarskom zanimanju, bio je aktivno povezan s politikom i kao zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču. Poslanik je u Dalmatinskom saboru gotovo neprekidno od 1881., a u Carevinskom vijeću od 1892. godine. Kao zastupnik bio je iznimno aktivan. Samo u Carevinskom vijeću održao je preko tisuću govora, inter-pelacija i zahtjeva. Njegovi govori bili su poznati po oštrini prema vladi, ali i po duljini. Najveći broj njegovih objavljenih djela su govori u Dalmatinskom saboru i Carevinskom  vijeću, a nakon raspada Austro-Ugarske izdao je dva historiografska djela i to: ‘Narodni list’ i hercegovačko-bosanski ustanak  (Split 1925.) i Narodni preporod u Dalmaciji (Beograd 1927). Podaci o Jurju Biankiniju crpljeni su iz: Stijepo OBAD, “Biankini, Juraj”, Hrvatski biografski leksikon , sv. 1, Zagreb 1986. 747-748 i Kosta MILUTINOVIĆ, “Politički profil Jurja Biankinija”, Zadarska revija , 27 (1978.) 5/6, 455-471. 5  Natale KREKICH, “L’ opera amministrativa e politica di Luigi Ziliotto”, Rivista dalmatica , br. 1-2, Zadar 1932., 94-96.  246246 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) Deklaracijski pokret u zadarskom kraju U sklopu liberalizacije političkog života i traženja šire potpore održa-nju Monarhije, car Karlo je odlučio sazvati Carevinsko vijeće, nakon tri godine ratovanja. Da bi Vijeće moglo ustavno raditi, pušteni su na slobo-du zastupnici među kojima i dalmatinski zastupnik Ante Tresić-Pavičić. Svibanjsku deklaraciju je pročitao slovenski političar Anton Korošec na otvaranju Carevinskog vijeća 30. svibnja 1917. u ime Jugoslavenskog kluba. U njoj se traži formiranje samostalne južnoslavenske jedinice pod dinasti- jom Habsburg-Lotaringen. Formiranje ovakove državne jedinice značilo bi ukidanje dualističkog sustava Austro-Ugarske Monarhije i temeljitu rekon-strukciju Habsburške Monarhije.Zasjedanje Carevinskog vijeća potaknulo je rad umrtvljenih politič-kih stranaka u južnoslavenskim krajevima uključujući Dalmaciju. Don Ivo Prodan 6  otišao je 26. svibnja 1917. godine u Zagreb, na sastanak središnjice Stranke prava, a poslije toga na “sjednicu hrvatsko-slovenskog kluba”. Nema nikakve vijesti, prije sazivanja Carevinskog vijeća, da je Prodan uopće išta 6  Don Ivo Prodan rođen je 31. prosinca 1852. godine u Janjini na Pelješcu u brojnoj i siromašnoj seljačkoj obitelji. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a studij bogoslovije u Zadru. Poslije završenog studija zaređen je za svećenika 5. studenog 1876. u Dubrovniku. Godine 1877. dolazi u Zadar i postao je urednik Katoličke Dalmacije  ( La Dalmazia   Cattolica ), koja je do njegova dolaska objavljivala članke gotovo isključivo na talijanskom jeziku i bila je neutralne političke orijentacije. Nakon što je preuzeo uredništvo, Katolička Dalmacija  se kroatizira kako u jezičnom tako i u političkom smislu. Prodan je imao i veliku ulogu u formiranju “Katoličke hrvatske tiskare” 1883. godine u Zadru koja će mu osigurati i financijsku samostalnost. Iako se pravaške ideje i misli u Dalmaciji jav-ljaju još krajem 60-ih godina 19. stoljeća, do pravog razvoja pravaštva u Dalmaciji dolazi 80-ih godina, a prvi potpuno formirani pravaš je don Ive Prodan. On tiska prve pravaške novine Stekliš   i Pravaš   i okuplja prve pristaše (najviše u Zadru i okolici). U novinama nalazimo prve integralne pravaške programe, naravno, s naglascima koji su bili bliski don Ivi Prodanu. Ti naglasci su: Bog i katolička vjera, hrvatstvo i Hrvatska, hrvatsko državno pravo, katolicizam i dinastičnost, te državni trijalizam s mogućnošću državne samostalnosti. Važno je napomenu-ti da su pravaši često pribjegavali antisrpskoj retorici za razliku od dalmatinskih narodnjaka, koji to čine veoma rijetko. Sam Prodan se oštro sukobio s politikom dalmatinskih Srba u djelu La secchia rapita ili obračun između Srba i Hrvata . U osnivanju Stranke prava u Dalmaciji (1894.-95.) Prodan ima nezaobilaznu ulogu kao član Središnjeg odbora. Prilikom rascjepa banovinskih pravaša na domovinaše i frankovce došlo je i do rascjepa dalmatinskih pravaša. Zadarska klerikalno-pravaška grupa na čelu s Prodanom 1898. napušta Stranku prava, kojoj na čelu ostaju Trumbić i Supilo. On 19. listopada 1898. osniva u Arbanasima Čistu stranku prava, na čijem je čelu zajedno s dr. Petrom Baturićem. Na izborima 1901. Prodan je prvi put izabran u Dalmatinski sabor, dok je 1907. izabran za zastupnika u Carevinsko vijeće. U svom zastupničkom radu oštro je napadao uporabu talijanskog jezika i borio se za sjedinjenje hrvatskih zemalja. Nakon ujedinjenja Stranke prava s Narodnom hrvatskom strankom 1905., Prodan razvija živu aktivnost oko okupljanja preostalih pravaša u jedinstvenu stranku što mu uspijeva 1908. kada Stranka odbacuje pridjev “Čista”. Nakon privremenog ujedinjenja svih pravaških organizacija u hrvatskim zemljama 1911.–1913. ima zapženu ulogu u Svepravaškoj organizaciji. Nakon nove podjele na milinovce i frankovce, Prodan i Hrvatska kruna  staju na stranu milinovaca. Tijekom rata Prodan je veliki zagovornik Svibanjske deklaracije u ujedinja- vanju južnoslavenskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske u jednu državnu cjelinu, ali je oštar protivnik ujedinjenja sa Srbijom. U jednoj polemici Narodni list   je okarakterizirao Prodana  247247 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) znao o donošenju Deklaracije ili o formiranju Jugoslavenskog kluba u koji bi ušli uz dalmatinske i istarske pravaše i slovenski klerikalci okupljeni u Hrvatsko-slovenski klub i druge južnoslavenske grupacije – slovenski libe-rali i Dalmatinski klub. To ne znači da je Prodan bio protivnik Deklaracije. Dapače, Stranka prava u Dalmaciji je među prvima podržala Svibanjsku deklaraciju. Najvjerojatniji uzrok slabe informiranosti dalmatinskih politi-čara je periferni položaj Dalmacije i otežanost komunikacije prema ostalim dijelovima Monarhije. Ipak treba naglasiti da su se zadarski pravaši ispočet-ka klonili uporabe jugoslavenskog imena za traženu novu državnu jedinicu i koristili termin “ujedinjene hrvatsko-slovenačke zemlje”. Prodan nije želio ujedinjenje sa Srbijom, barem ne tijekom 1917. godine. 7  Prodanovo stajalište korespondira sa stajalištem Hrvatske države , službenog organa Starčevićanske stranke prava koja podržava Svibanjsku deklaraciju, ali je protiv ideologije jedinstvenoga jugoslavenskog naroda i jugoslavenske države. 8  Međutim, za razliku od frankovaca, dalmatinski pravaši su smatra-li da treba surađivati s narodnjacima i dalmatinskim Srbima i pristajanje na Svibanjsku deklaraciju smatrali su njihovim prihvaćanjem pravaškog pro-grama. Frankovački list Hrvatska  napao je, stoga, dalmatinske pravaše i tvr-dio da su se metamorforzirali u južne Slavene. Hrvatska kruna  je odgovori-la da je njihov program bio i ostao “uzpostava slobodne hrvatske države”, ali da ne žele biti pravaši frankovačkog tipa. 9  Stranka prava u Dalmaciji će se u kolovozu 1917. zauzeti za Svibanjsku deklaraciju. 10 Buđenje političkog života išlo je polagano. 11  Sporosti je pridonosila i zabrana organiziranja javnih političkih sastanaka. Na taj problem upozo- da “može biti vrlo čestiti, vrlo plemenit, vrlo značajan, najbolji političar, najbolji novinar ali niti se vidi u Zadru, niti se čuje u Parlamentu. U nijedno naše društvo ne zalazi, nije ni član narodnih društava u Zadru”. Don Ivo Prodan je umro u Zadru 11. ožujka 1933., a pokopan  je na “franjevačkom” otočiću Galovcu ispred Preka.   M. DIKLIĆ, “Don Ivo Prodan (Janjina, 1852. – Zadar, 1933.)”, Zadarska smotra,  god XLI/1992, br. 4-5, 247-249. M. DIKLIĆ, Pravaštvo u Dalmaciji do kraja prvoga svjetskog rata , Zadar 1998. 7  “Naš urednik”, Hrvatska kruna (dalje u tekstu HK  ), br. 41, 26. 5. 1917.; “Otvor Ćesarevinskog  vieća” i “Skupni Južni slavenski klub”, HK  , br. 43, 2. 6. 1917; O protivljenju ujedinjenja sa Srbijom vidi “Ma baš ‘jugoslavenska’ država?”, HK  , br. 68, 29. 8. 1917. 8  “Prvi broj ‘Hrvatske države”, HK  , br. 71, 12. 9. 1917. 9  “Malo odgovora dopisniku ‘Hrvatske”, HK  , br. 87, 1. 12. 1917. Iz Zadra je i dalje dopisnik frankovačke Hrvatske  smatrao Svibanjsku deklaraciju maglovitom, neostvarivom i protuhrvat-skom, “Iz Zadra’ ‘Hrvatskoj’ u Zagrebu”, HK  , br. 14, 6. 4. 1918. 10  “Stranka prava u Dalmaciji za izjavu Južnih Slavena”, NL , br. 68, 25. 8. 1917. 11  Svibanjsku deklaraciju podržalo je hrvatsko novinstvo u Zadru, vidi: “Izjava Južnih Slavena”, NL , br. 44, 2. 6. 1917. Donošenje Krfske deklaracije 20. srpnja 1917. nije ostavilo dubljeg traga u zadarskoj javnosti. Prenosim komentar Narodnog lista  na objavljenu Krfsku deklaraciju: “Mi bilježimo sve ovo kronake radi, jer se tiče naših zemalja. Suvišno je, da još jednom iztakne-mo, da je pravac i cilj jugoslavenske politike u granicama ove Monarhije označenu poznatom deklaracijom od 30. svibnja na kojoj danas stoje svi jugoslavenski zastupnici i sve jugoslavenske stranke u Austro-Ugarskoj.” “Ugovor na Krfu”, NL , br. 64, 11. 8. 1917. Hrvatska kruna  je još kraće prenijela vijest i to netočno o Krfskoj deklaraciji. Po njoj na Krfu je “ugovorena federacija triju grana jugoslavenskog naroda na podlozi posvemašnje autonomije u pogledu narječja, kulture i  vjeroizpovjesti . ”, “Samostalna jugoslav. država”, HK  , br. 65, 18. 8. 1917.