School Work

24 pages
8 views

Zadar During the Whirlwind of the Demise of the Habsburg Monarchy (1917-1918)

of 24
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Share
Description
During 1918, political life in Zadar intensified. The development of the Declaration movement was underway. The collapse of the Austro-Hungarian Monarchy led to the renewal of national conflicts in the city. With the arrival of Italian army and
Transcript
  243 UDK: 94(497.5 Zadar)“1917/1918”:32 32(497.5 Zadar)“1917/1918” Izvorni znanstveni članak Primljeno: 22. 12. 2005. Prihvaćeno: 24. 2. 2006. Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. – 1918.) ANTE BRALIĆ Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar, Republika HrvatskaTijekom 1918. intenzivira se politički život u Zadru. Dolazi do razvoja Deklaracijskog pokreta. Slom Austro-Ugarske Monarhije ponovno je otvo-rio međunacionalne borbe u gradu. Ulaskom talijanske okupacijske vojske u Zadar, 4. studenog 1918. godine, talijanska strana postupno preuzima kon-trolu što je završeno 5. prosinca zauzimanjem Namjesništva.Ključne riječi: Zadar, propast Austro-Ugarske Monarhije, Deklaracijski pokret, talijansko-hrvatski sukobi Zadarski publicist i historičar Oscar Randi nakon rata pokušao je obja-sniti uzroke propasti Monarhije. Kao bitan segment propasti promatrao je pad borbenog morala i vjere stanovništva u snagu Monarhije. Prema nje-govu mišljenju, na početku rata gotovo nitko nije sumnjao u snagu i pobje-du Monarhije. Prvi znakovi sumnje javili su se krajem 1914. kada Austro-Ugarska nije mogla poraziti Srbiju i nakon poraza u Galiciji od ruskih snaga. Uz nepremostive međunacionale probleme Monarhije, “dvije vanj-ske injekcije etera” potaknule su narode Monarhije na ratovanje. To su bili napadi Italije i Rumunjske. Prva je angažirala u borbi Pangermane, Hrvate i Slovence dok je druga motivirala Mađare. Međutim, rekvizicije, mobiliza-cije, inflacija i ratni zajmovi, kao oblik poreza, rušili su borbeni moral. Smrt Franje Josipa prošla je bez emocija, a panegerike u njegovu čast nitko nije čitao. Još početkom 1918. godine nitko nije predviđao kraj rata i tek će ljeto i porazi Centralnih sila donijeti općeprihvaćenu činjenicu o skorom slomu Monarhije. 1   1  Oscar RANDI, “Cause interne del crollo dell’ Austria”, Rivista dalmatica , VI, Zadar 1922.-23., 3. -14. O raspadu Monarhije vidi: Ferdo ČULINOVIĆ  , 1918. na Jadranu , Zagreb 1951.; Dragovan ŠEPIĆ,  Sudbinske dileme stvaranja Jugoslavije : Italija, saveznici i jugoslavensko  pitanje 1914.-1918 ., Pula-Rijeka 1989. God. 38., br. 1., 1.-372. Zagreb, 2006.  244244 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) Problemi u opskbi najjače su potkopavali borbeni moral stanovništva. Prema Randiju od kraja 1915. godine na tržištu je nedostajalo kave, zači-na, petroleja. Vojsci je nedostajalo masnoća, benzina i brašna. Tijekom 1917.  vojnici počinju slati kući hranu da pomognu svojim obiteljima kao i ukrade-ne stvari iz zauzetih zemalja. Krajem 1917. vojnik na bojišnici dobiva uglav-nom konjsko meso, ječam umjesto tjestenine i kavu od cikorije zaslađen s malo umjetnog sladila. Ulja i papra gotovo da i nije bilo u prehrani. Obitelj  je mogla priuštiti meso samo jedanput tjedno, slab kruh i razne surogate hrane opasne za zdravlje. Tijekom 1918. godine inflacija je tolika da selja-ci ne žele primati papirnati novac nego traže trampu (naturalna razmjena). Austrijski monetarni agregat raste do 35 milijardi i 589 milijuna kruna, a u rujnu 1918. u optjecaju je bilo 25 milijardi kruna koje su bile pokrivene sa samo 270 milijuna kruna u srebru ili zlatu. 2  Početak 1918, godine donio je vidljive znakove propadanja austrougarsko-ga državnog stroja. Problemi nastali u opskrbi doživljavaju vrhunac, što je potkopavalo moral stanovništva. S druge stane, politika novog vladara Karla I. (IV.), koja je išla za smanjivanjem državne represije, omogućila je potla-čenom građanstvu da slobodnije izražava svoja stajališta. Kada tome doda-mo politiku Sovjeta nakon Oktobarske revolucije 1917. i njihove prijedloge o pravednom i trenutnom miru bez aneksija i odšteta, kao i Wilsonove teze o autonomiji austrougarskih naroda, dobivamo preduvjete otpora funkcio-niranju dotadašnjeg austrougarskog državnog stroja.Dašak novih odnosa i promjena došao je i do Zadra. Nakon godinu i po dana političke apstinencije, tj. raspuštanja protalijanske zadarske općine 30. svibnja 1916. godine, u zadarsku politiku aktivno se uključuje bivši grado-načelnik Luigi Ziliotto. 3  Iskoristio je priliku da se pod izgovorom obnove uprave društva koje se brinulo o “Kasinu” aktivira u političkom životu. U siječnju 1918. počeo je konzultacije s vođama Talijanske stranke u Zadru – 2  O. RANDI, n. dj., 11.; “Sasavanje novca”, Narodni list  , (dalje NL ), br. 45, 12. 9. 1918. 3  Luigi Ziliotto (Zadar, 1862. – Zadar, 5. veljače 1922.). Osnovnu školu i gimnaziju završio u Splitu, a pravni fakultet u Grazu. Poslije školovanja vraća se u Zadar te se bavi odvjetništvom. U politiku aktivno ulazi 1892. kada je izabran za vijećnika zadarske općine, a na toj dužnosti ostaje do smrti. Dvije godine kasnije postat će općinski prisjednik, a 21. prosinca izabran je za zadarskoga gradonačelnika. U Dalmatinski sabor izabran je prvi put 1895., pa ponovno 1901. kao i 1908. godine. Poslije Rapalskog ugovora imenovan je senatorom Kraljevine Italije 16. stu-denog 1920. godine. Politički vrhunac doživljava 1912. kada je došao na čelo Talijanske stran-ke u Dalmaciji. Zaslužan je za proširenje zadarskog vodovoda, uređenje kanalizacije i grad-nje ceste Poluotok – Jazine (Valle di Ghisi). Također, važnu ulogu je imao u formiranju uče-ničkog konvikta Nikola Tommaseo 1897., Bolnice sv. Mateja 1910. i Pučke kuhinje 1911. Kao  veliki pobornik očuvanja talijanskog jezika i školstva na talijanskom jeziku odredio je godiš-nju dotaciju “Legi Nazionale” za talijansku mušku osnovnu školu u Zadru kao i mjesečnu pot-poru knjižnici “Biblioteche popolari” 1906. godine. U zadarskoj Znanstvenoj knjižnici sačuvana su mu djela: Concitadini! Zara, 5. marzo 1907  . Discorsi e messaggio  i Un voto per il riforma delle  finanze locali , Zadar 1911. Na žalost, nisu sačuvana Lettera confidenziale  iako postoji signatu-ra za to pismo u Znanstvenoj knjižnici. Za širi osvrt o Ziliottu vidi: Natale KREKICH, “L’ opera amministrativa e politica di Luigi Ziliotto”, Rivista Dalmatica , s. 1 – 2, Zadar 1932, 1-66; te od istog autora “L’ opera culturale e scolastica di Luigi Ziliotto”, Rivista Dalmatica , Zadar 1937.  245245 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) sve pod egidom obnove uprave. Nova uprava je formirana 1. veljače 1918., a na čelu je bio sam Luigi Ziliotto. U salonu “Kasina” nakon toga počinju se okupljati pristaše Talijanske stranke, a na sjednice uprave pozivaju se razni ljudi koji često i nisu bili članovi društva “Kasino”. Početkom rujna 1918. u Zadar dolazi, na nekoliko dana, tršćanski zastupnik u Carevinskom vijeću dr. Bugatto “da posjeti svojtu i prijatelje”. Na žalost, nemamo nikakvih infor-macija niti iz novinstva, memoaristike ili arhivske građe o čemu je i s kim je zastupnik Bugatto razgovarao u Zadru. Najvjerojatnija pretpostavka je da se susreo s vođama Talijanske stranke u Zadru, ali kako je ovaj podatak objavio Narodni list  , vjerojatno je da se susreo i s Biankinijem. 4  Od početka listopa-da sastanci u “Kasinu” su svakodnevni, prave se planovi djelovanja u slučaju sve očitije propasti Monarhije. 5  Krajem listopada, tj. 27. i 28. drže se cjelod-nevni sastanci o stanju u gradu. 4  “Lične viesti”, NL , br. 45, 12. 9. 1918. Juraj Biankini rođen je u Starom Gradu na Hvaru 30. kolovoza 1847. i potječe iz pomorske obitelji. Osnovnu školu završio je u Starom Gradu, gimnaziju u Splitu, a bogosloviju u Zadru. Služio je kao kapelan u rodnom mjestu da bi 1871. na poziv Mihovila Pavlinovića otišao u Zadar na mjesto urednika Narodnog lista  i tu ostaje do talijanske okupacije. Pod njegovim uredništvom Narodni list   postaje najutjecajniji politički list u Dalmaciji, a tome pridonosi činjenica što je u razdobljima od 1871. do 1892. i od 1905. do 1918. glasilo najjače dalmatinske stranke, tj. Narodne i kasnije Hrvatske stranke. Nakon talijanske okupacije Zadra u studenome 1918. nalazi se u kućnom pritvoru, a kasnije  je interniran u Bakru. U Kraljevini SHS postaje potpredsjednik vlade Ljube Davidovića, član  je Jugoslavenske demokratske stranke, a poslije njezine diobe postaje članom Samostalne demokratske stranke. Juraj Biankini imao je važnu ulogu u organizaciji “Jadranska straža” i bio je njezin prvi predsjednik od 1923. do 1928. Organizacija je imala za cilj borbu protiv talijanskih pretenzija za hrvatskom obalom. Biankini je umro u Splitu 27. ožujka 1928. god-ine. U svom političkom i ideološkom razvoju Biankini je prošao nekoliko faza. Prva faza je narodnjačka (1871. – 1892.) u kojoj Biankini ima zapaženu ulogu, osobito u borbi za hrvatski  jezik. Druga faza je pravaška (1892. – 1905.) koja započinje osnivanjem Hrvatskog kluba u Dalmatinskom saboru kada je nezadovoljan oportunizmom Narodne stranke izašao iz nje, a kasnije se pridružio pravašima. Treća faza je politika “novog kursa” kojoj se Biankini približava već 1903. a formalno pristupa prilikom ujedinjenja Narodne hrvatske stranke i Stranke prava (dio Stranke prava okupljen oko Ante Trumbića, tzv. liberalno pravaštvo ili splitski pravaški krug) u jednu Hrvatsku stranku. Od Balkanskih ratova možemo pratiti nastanak četvrte jugoslavensko-integralističke faze u kojoj se Biankini zalaže za unitarno narodno jedinstvo južnih Slavena, promičući ideju o hrvatsko-srpskom jedinstvu. Nakon razočarenja jugoslavenskom državom nastupa peta faza u Biankinijevu političkom životu koju karakteriziraju razmišljanja o Kraljevini SHS kao višenacionalnoj državi, složena sas-tava. Biankini, osim po novinarskom zanimanju, bio je aktivno povezan s politikom i kao zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću u Beču. Poslanik je u Dalmatinskom saboru gotovo neprekidno od 1881., a u Carevinskom vijeću od 1892. godine. Kao zastupnik bio je iznimno aktivan. Samo u Carevinskom vijeću održao je preko tisuću govora, inter-pelacija i zahtjeva. Njegovi govori bili su poznati po oštrini prema vladi, ali i po duljini. Najveći broj njegovih objavljenih djela su govori u Dalmatinskom saboru i Carevinskom  vijeću, a nakon raspada Austro-Ugarske izdao je dva historiografska djela i to: ‘Narodni list’ i hercegovačko-bosanski ustanak  (Split 1925.) i Narodni preporod u Dalmaciji (Beograd 1927). Podaci o Jurju Biankiniju crpljeni su iz: Stijepo OBAD, “Biankini, Juraj”, Hrvatski biografski leksikon , sv. 1, Zagreb 1986. 747-748 i Kosta MILUTINOVIĆ, “Politički profil Jurja Biankinija”, Zadarska revija , 27 (1978.) 5/6, 455-471. 5  Natale KREKICH, “L’ opera amministrativa e politica di Luigi Ziliotto”, Rivista dalmatica , br. 1-2, Zadar 1932., 94-96.  246246 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) Deklaracijski pokret u zadarskom kraju U sklopu liberalizacije političkog života i traženja šire potpore održa-nju Monarhije, car Karlo je odlučio sazvati Carevinsko vijeće, nakon tri godine ratovanja. Da bi Vijeće moglo ustavno raditi, pušteni su na slobo-du zastupnici među kojima i dalmatinski zastupnik Ante Tresić-Pavičić. Svibanjsku deklaraciju je pročitao slovenski političar Anton Korošec na otvaranju Carevinskog vijeća 30. svibnja 1917. u ime Jugoslavenskog kluba. U njoj se traži formiranje samostalne južnoslavenske jedinice pod dinasti- jom Habsburg-Lotaringen. Formiranje ovakove državne jedinice značilo bi ukidanje dualističkog sustava Austro-Ugarske Monarhije i temeljitu rekon-strukciju Habsburške Monarhije.Zasjedanje Carevinskog vijeća potaknulo je rad umrtvljenih politič-kih stranaka u južnoslavenskim krajevima uključujući Dalmaciju. Don Ivo Prodan 6  otišao je 26. svibnja 1917. godine u Zagreb, na sastanak središnjice Stranke prava, a poslije toga na “sjednicu hrvatsko-slovenskog kluba”. Nema nikakve vijesti, prije sazivanja Carevinskog vijeća, da je Prodan uopće išta 6  Don Ivo Prodan rođen je 31. prosinca 1852. godine u Janjini na Pelješcu u brojnoj i siromašnoj seljačkoj obitelji. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a studij bogoslovije u Zadru. Poslije završenog studija zaređen je za svećenika 5. studenog 1876. u Dubrovniku. Godine 1877. dolazi u Zadar i postao je urednik Katoličke Dalmacije  ( La Dalmazia   Cattolica ), koja je do njegova dolaska objavljivala članke gotovo isključivo na talijanskom jeziku i bila je neutralne političke orijentacije. Nakon što je preuzeo uredništvo, Katolička Dalmacija  se kroatizira kako u jezičnom tako i u političkom smislu. Prodan je imao i veliku ulogu u formiranju “Katoličke hrvatske tiskare” 1883. godine u Zadru koja će mu osigurati i financijsku samostalnost. Iako se pravaške ideje i misli u Dalmaciji jav-ljaju još krajem 60-ih godina 19. stoljeća, do pravog razvoja pravaštva u Dalmaciji dolazi 80-ih godina, a prvi potpuno formirani pravaš je don Ive Prodan. On tiska prve pravaške novine Stekliš   i Pravaš   i okuplja prve pristaše (najviše u Zadru i okolici). U novinama nalazimo prve integralne pravaške programe, naravno, s naglascima koji su bili bliski don Ivi Prodanu. Ti naglasci su: Bog i katolička vjera, hrvatstvo i Hrvatska, hrvatsko državno pravo, katolicizam i dinastičnost, te državni trijalizam s mogućnošću državne samostalnosti. Važno je napomenu-ti da su pravaši često pribjegavali antisrpskoj retorici za razliku od dalmatinskih narodnjaka, koji to čine veoma rijetko. Sam Prodan se oštro sukobio s politikom dalmatinskih Srba u djelu La secchia rapita ili obračun između Srba i Hrvata . U osnivanju Stranke prava u Dalmaciji (1894.-95.) Prodan ima nezaobilaznu ulogu kao član Središnjeg odbora. Prilikom rascjepa banovinskih pravaša na domovinaše i frankovce došlo je i do rascjepa dalmatinskih pravaša. Zadarska klerikalno-pravaška grupa na čelu s Prodanom 1898. napušta Stranku prava, kojoj na čelu ostaju Trumbić i Supilo. On 19. listopada 1898. osniva u Arbanasima Čistu stranku prava, na čijem je čelu zajedno s dr. Petrom Baturićem. Na izborima 1901. Prodan je prvi put izabran u Dalmatinski sabor, dok je 1907. izabran za zastupnika u Carevinsko vijeće. U svom zastupničkom radu oštro je napadao uporabu talijanskog jezika i borio se za sjedinjenje hrvatskih zemalja. Nakon ujedinjenja Stranke prava s Narodnom hrvatskom strankom 1905., Prodan razvija živu aktivnost oko okupljanja preostalih pravaša u jedinstvenu stranku što mu uspijeva 1908. kada Stranka odbacuje pridjev “Čista”. Nakon privremenog ujedinjenja svih pravaških organizacija u hrvatskim zemljama 1911.–1913. ima zapženu ulogu u Svepravaškoj organizaciji. Nakon nove podjele na milinovce i frankovce, Prodan i Hrvatska kruna  staju na stranu milinovaca. Tijekom rata Prodan je veliki zagovornik Svibanjske deklaracije u ujedinja- vanju južnoslavenskih zemalja u sklopu Austro-Ugarske u jednu državnu cjelinu, ali je oštar protivnik ujedinjenja sa Srbijom. U jednoj polemici Narodni list   je okarakterizirao Prodana  247247 ANTE BRALI∆, Zadar u vrtlogu propasti Habsburške Monarhije (1917. - 1918.) God. 38., br. 1., 243.-266. (2006) znao o donošenju Deklaracije ili o formiranju Jugoslavenskog kluba u koji bi ušli uz dalmatinske i istarske pravaše i slovenski klerikalci okupljeni u Hrvatsko-slovenski klub i druge južnoslavenske grupacije – slovenski libe-rali i Dalmatinski klub. To ne znači da je Prodan bio protivnik Deklaracije. Dapače, Stranka prava u Dalmaciji je među prvima podržala Svibanjsku deklaraciju. Najvjerojatniji uzrok slabe informiranosti dalmatinskih politi-čara je periferni položaj Dalmacije i otežanost komunikacije prema ostalim dijelovima Monarhije. Ipak treba naglasiti da su se zadarski pravaši ispočet-ka klonili uporabe jugoslavenskog imena za traženu novu državnu jedinicu i koristili termin “ujedinjene hrvatsko-slovenačke zemlje”. Prodan nije želio ujedinjenje sa Srbijom, barem ne tijekom 1917. godine. 7  Prodanovo stajalište korespondira sa stajalištem Hrvatske države , službenog organa Starčevićanske stranke prava koja podržava Svibanjsku deklaraciju, ali je protiv ideologije jedinstvenoga jugoslavenskog naroda i jugoslavenske države. 8  Međutim, za razliku od frankovaca, dalmatinski pravaši su smatra-li da treba surađivati s narodnjacima i dalmatinskim Srbima i pristajanje na Svibanjsku deklaraciju smatrali su njihovim prihvaćanjem pravaškog pro-grama. Frankovački list Hrvatska  napao je, stoga, dalmatinske pravaše i tvr-dio da su se metamorforzirali u južne Slavene. Hrvatska kruna  je odgovori-la da je njihov program bio i ostao “uzpostava slobodne hrvatske države”, ali da ne žele biti pravaši frankovačkog tipa. 9  Stranka prava u Dalmaciji će se u kolovozu 1917. zauzeti za Svibanjsku deklaraciju. 10 Buđenje političkog života išlo je polagano. 11  Sporosti je pridonosila i zabrana organiziranja javnih političkih sastanaka. Na taj problem upozo- da “može biti vrlo čestiti, vrlo plemenit, vrlo značajan, najbolji političar, najbolji novinar ali niti se vidi u Zadru, niti se čuje u Parlamentu. U nijedno naše društvo ne zalazi, nije ni član narodnih društava u Zadru”. Don Ivo Prodan je umro u Zadru 11. ožujka 1933., a pokopan  je na “franjevačkom” otočiću Galovcu ispred Preka.   M. DIKLIĆ, “Don Ivo Prodan (Janjina, 1852. – Zadar, 1933.)”, Zadarska smotra,  god XLI/1992, br. 4-5, 247-249. M. DIKLIĆ, Pravaštvo u Dalmaciji do kraja prvoga svjetskog rata , Zadar 1998. 7  “Naš urednik”, Hrvatska kruna (dalje u tekstu HK  ), br. 41, 26. 5. 1917.; “Otvor Ćesarevinskog  vieća” i “Skupni Južni slavenski klub”, HK  , br. 43, 2. 6. 1917; O protivljenju ujedinjenja sa Srbijom vidi “Ma baš ‘jugoslavenska’ država?”, HK  , br. 68, 29. 8. 1917. 8  “Prvi broj ‘Hrvatske države”, HK  , br. 71, 12. 9. 1917. 9  “Malo odgovora dopisniku ‘Hrvatske”, HK  , br. 87, 1. 12. 1917. Iz Zadra je i dalje dopisnik frankovačke Hrvatske  smatrao Svibanjsku deklaraciju maglovitom, neostvarivom i protuhrvat-skom, “Iz Zadra’ ‘Hrvatskoj’ u Zagrebu”, HK  , br. 14, 6. 4. 1918. 10  “Stranka prava u Dalmaciji za izjavu Južnih Slavena”, NL , br. 68, 25. 8. 1917. 11  Svibanjsku deklaraciju podržalo je hrvatsko novinstvo u Zadru, vidi: “Izjava Južnih Slavena”, NL , br. 44, 2. 6. 1917. Donošenje Krfske deklaracije 20. srpnja 1917. nije ostavilo dubljeg traga u zadarskoj javnosti. Prenosim komentar Narodnog lista  na objavljenu Krfsku deklaraciju: “Mi bilježimo sve ovo kronake radi, jer se tiče naših zemalja. Suvišno je, da još jednom iztakne-mo, da je pravac i cilj jugoslavenske politike u granicama ove Monarhije označenu poznatom deklaracijom od 30. svibnja na kojoj danas stoje svi jugoslavenski zastupnici i sve jugoslavenske stranke u Austro-Ugarskoj.” “Ugovor na Krfu”, NL , br. 64, 11. 8. 1917. Hrvatska kruna  je još kraće prenijela vijest i to netočno o Krfskoj deklaraciji. Po njoj na Krfu je “ugovorena federacija triju grana jugoslavenskog naroda na podlozi posvemašnje autonomije u pogledu narječja, kulture i  vjeroizpovjesti . ”, “Samostalna jugoslav. država”, HK  , br. 65, 18. 8. 1917.
Related Documents
View more...
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks